|
|
| < | prosinac, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
O onome sto mi padne na pamet!
Uvijek nekakva filozofiranja i pametovanja. Pa ako hoces citaj...
Jer ja sam samo ja!
Malo o meni....
Zovem se Ivana.
Imam 16 godina. Idem u drugi razred opće gimnazije u Puli.
Zovu me Maslačak, Joka, Ivančica, Ive, Ivka... Svako kako zeli....
Hmmmm.... sta jos...
Ako nekog ovo sve živcira samo neka ostavi na miru. Hvala.
Ne mogu ponekad napraviti granicu izmedu mojih mana i vrlina, sve moje osobine ponekad mogu gledati s dobre a ponekad s lose. Pa evo nesto o meni…
-temperamentna-mozda ponekad i previse; ljudi to cesto ne vole kod mene, a ni ja sama to ne volim; precesto mijenjam raspolozenje
-nepredvidljiva-Kasa kaze da ni nakon skoro godinu dana, koliko se poznajemo, ne moze predvidjeti moju reakciju na neke stvari.
-ne volim sebe-moze se reci i puna kompleksa ponekad i uz to ide i to da ne voli kad me ljudi uvjeravaju da moram voljeti sebe jer ja to ne znam i ne mogu
-ambiciozna-u mojoj je glavi toliko želja i ciljeva. Nadam se da ce svi jednom biti i ostvareni.
-uporna
-perfekcionist
-volim nova iskustva
-veoma otvorena i ponekad previse iskrena
-lako se naljutim i previse se zivciram ponekad zbog stvari zbog kojih ne bih trebala
-previse osjecajna-svi to znaju. Oduvijek se lako rasplacem, ponekad zbog sebe, ponekad zbog drugih
Ali ja uvijek volim:
-prijatelje
-svoj razred
-svoju obitelj
-prirodu, svjez zrak
-ljeto i more
-crtanje
-smijeh
-kriminalisticke serije(obozavam ih)
-Internet, msn i blog
- knjige(koliko stignem citam, uglavnom je ljeto zaduzeno za slobodan odabir knjiga)
-razmisljati, mastati...
-snove
-sladoled
-glazbu
-spavati
Zašto me gazite?
Zašto me ne volite?
Zašto me lažete i ubijate?
Samo su ostali jos samo
istrošeni zvuci praznh pjesama
I ona svjetiljka kraj mog kreveta.
Kad se i ona ugase,
sa mnom ostaje tama,
tuga i bol...
Vladaju mnome.
Ja sam samo još jedna
pregažena osoba.
Čujem još samo vlastiti krik
duboko i daleko.
Gdje sam pogrijesila?
Pokažite mi puteve kojimamoram hodati
I ljude koji ce me voditi...
Otvorite moje oči,
ja ne vidim...
Latinska poslovica
"Živi kako možeš, kad ne možeš onako kako hoćeš."
Lenon
"Život je ono sto ti se dešava dok ti praviš planove za život."
"Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet. Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe.
(Sri Chinmoy)"
Super blog jedne anonimne
Lill angel
Lill Maya
Moja sestra, luda za povijescu i Egiptom
Bexa
Nana
Pesimist do kraja
Duo skovacera
Lill Maya i MalaManu
Tonka
Dula
/Sestra moja mila draga! =))))))
George Bernard Shaw
Onaj tko može, taj i čini.
Onaj tko ne može, taj podučava.
Onaj tko ne može ni raditi niti poučavati, on postaje savjetnik.
Onaj tko ne može ništa od svega toga, postaje ravnatelj ...
Dostojevski
"Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao."
Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston
Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati?
Stendal
"Ništa nije samo po sebi dobro, ni loše, zavisi samo šta o njemu mislimo."
Pjesma koju jako volim...
Rijeci su istinite...Prelijepa je
Dear Mr. President,
Come take a walk with me.
Let's pretend we're just two people and
You're not better than me.
I'd like to ask you some questions if we can speak honestly.
What do you feel when you see all the homeless on the street?
Who do you pray for at night before you go to sleep?
What do you feel when you look in the mirror?
Are you proud?
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye
And tell me why
Dear Mr. President,
Were you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
Are you a lonely boy?
How can you say
No child is left behind?
We're not dumb and we're not blind.
They're all sitting in your cells
While you pave the road to hell.
What kind of father would take his own daughter's rights away?
And what kind of father might hate his own daughter if she were gay?
I can only imagine what the first lady has to say
You've come a long way from whiskey and cocaine.
How do you sleep while the rest of us cry?
How do you dream when a mother has no chance to say goodbye?
How do you walk with your head held high?
Can you even look me in the eye?
Let me tell you 'bout hard work
Minimum wage with a baby on the way
Let me tell you 'bout hard work
Rebuilding your house after the bombs took them away
Let me tell you 'bout hard work
Building a bed out of a cardboard box
Let me tell you 'bout hard work
Hard work
Hard work
You don't know nothing 'bout hard work
Hard work
Hard work
Oh
How do you sleep at night?
How do you walk with your head held high?
Dear Mr. President,
You'd never take a walk with me.
Would you?
E… imala sam neku inspiraciju.. mislim da sam je izgubila… Volim ove tri točkice… Vidjet ćemo, možda nešt ispadne od posta… hm… sumnjam…
JoJ.. ne znam… svašta mislim.. uglavnom niš pametno.. O čemu da pišem…?? I onako nitko ne čita…
Ne da mi se pisat o školi, ne da mi se pisat o ljubavi, ne da mi se pisat o drugim osobnim stvarima … Ne da mi se pisat o tome kako se osjećam jer mi se čini da ni sama nisam sposobna to zaključiti…
Znate što ne volim..? kad netko kaže bla bla… i te spike ne... al kad to kaže kao frazu.. onako nešt kao pozdravv!! Vidimo se!! Tako volim te, vtp, lav ju… kao to je nešt ajd onak…
To su `teške` riječi koje imaju značenje. nekoga voljeti. Voljeti! a neki to kažu kao bok… Ma znam, nije vam jasno ha..?
Zaključila sam nešt … hahHahaA… ovak, sad ozbiljno mislim... e kako meni punooo znače prijatelji. Onak… ne znam… uvijek su tu. Stvarno. Svi. Ne znam kako bi nečiji život izgledao bez prijatelje koji ga vole. Ujutro dođem na autobusnu, pogledam se s mojom barby i ona odmah kaže-nešt mi nisi od volje danas…ili…Ja dođem na msn kratko se pozdravim, nešt počnemo pričat i odmah počne priča- ma si dobro, sve ok, nisi mi nešt dobre volje… uglavnom, što hoću reć… ti me ljudi poznaju kao ja samu sebe. I svi mi kažu kako su uz mene. Ali mislim da i ja znam slušat ljude oko sebe. Mogu ponekad bit potpora i dat neki savjet… ne znam… nadam se da i drugi to shvaćaju i znaju… i meni je full stalo do prijatelja. Veseli me ono što njih veseli, a slomi ono što njih slomi. Ti su ljudi bitni u životu. Imam 16 godina. Šta mi treba trenutno? Prijatelji, mama i sestra, druga obitelj, on i ajde dobre ocjene u onoj ludnici. Valjda mi je to dovoljno. I to trenutno i imam. Neki imaju puno veće probleme i žao mi je zbog toga… ali pišem o onome što meni treba.
Ah ne znam ni sama šta bi napisala više. Ne znam dal sam nešt pametno napisala ili ponovno nisam uspjela prenijeti sve moje misli na komp…
Pozdrav svima…
E da… nisam pisala full dugo, ali ni vi niste čitali koliko vidim tako da mi je svejedno…
E ovako… počinjem… napisat ću vam neke bisere iz mog dragog razreda… uglavnom su to profesorski biseri, ali ima svega….
Profesorica hrvatskog: Sve mogu podnijeti, ali razinu tržnice u razredu ne mogu
Učenik na satu hrvatskog(govorimo o Firenzi i nekakvoj umjetnosti): Profesorice, di je onaj plafon?(misli na Siktinsku kapelu)gimnazija pula!
E pa kod nas i profesori psuju:
Vi ste pametni, ali ne učite. Ko vas j*(stane)… ko vam je kriv…!
Kad naš dragi razrednik shvati da je pretjerao u opravdavanju sati koji su trebali biti neopravdani: U JEBOTE, šta sve to sam vam opravdao!!
Razrednik: Bio sam živčan ko prasac!
Ma, (prezime)! Ja drumom, ti šumom!
Žvakaču skrati!
Vi ste drugi razred gimnazije, ne postolarski tečaj.
Čeka vas špansko selo nakon ovoga!
Dok jedan dečko piše po ploči, drugi: treba pozvat daktilografa da ovo pročita!! (bez smisla!!!!)
Na našoj školi popravljaju krov, velika dizalica je vani i svaki dan nešto neki radnici ruše. I tako naša profesorica inspirirana «vec i vrapci na grani znaju» kaže: i ovi građevinari na dizalici to znaju!
Učimo imaginarne brojeve iz matiša… pa neka spika, bla, bla… i kaže profesorica: ma vaše jedinice su ultrarealne, a ne imaginarne..
Udžbenik iz matiša ide po zadacima(2.1.,2.2.,2.3.,…) i pita učenica: profesorice, pišemo od 2.1. do 2.5.??? Ma šta 2.1., 2.5. … kakve su ti to šifre??
Eto tako… naravno ima toga još brdo… ali najbolje je kad to doživite… ovako nije neka prevelika fora…
Dalje… šta sam još namjeravala… ljudi, da, javilo se naše malo zrnce!! Ne piše više blog… Znate… kad se onako javi neki stari prijatelj… E, full mi je bilo drago pročitat da si se javila…!!! Evo nakon što napišem post, idem tebi pisat mail …
Šta još… hmm… da… ima jedan anđeo na ovoj zemlji… kojeg ja trenutno jako volim i full mi puno znači… I`m inlove… 
i da, stvarno, čovjek ne zna koliko znači ljubav dok to sam ne proba… to je stvarno tako…
Hm da… shvatila sam da moram promijeniti u boxu… nemam više 15 godina… heheHe!!! Moćno 
I da!! Otišli Englezi!! Hehe! Ajmo naši!
Imala sam za reć…
Nemojte poludit od ovih predizbornih sranja!!! Bolesnooo!!! Ne mogu ni po gradu hodat a da ne čujem, gledam o ovome, onome… bla bla bla… upalim tv… sanader… upalim radio: izborna karta na narodnom radiju!! TE PARE KOJE ONI TROŠE NA REKLAME, MOGLE SU BIT POTROŠENE NA DJECU U ŠKOLI, LJUDE NA POSLU, UMIROVLJENIKE, BOLNICE, GRADOVE… 
što god…!! SERONJE JEDNE JEBENO BOGATE!! Samo vi meni ostanite normalni…
I believe in the wonder
I believe I can touch the flame
There's a spell that I'm under
Got to fly, I don't feel no shame
The world is mine...
Samo dio... ta mi pjesma puno znači... hehe... ima svoju priču... posebnu priču... 
A sad veliki pozdrav svima!!!
Vjerujete u sudbinu? Bojim se toga… razmišljam da li je zla sudbina samo nešto što pokušava uništiti našu sreću i ne dopušta da budemo potpuno sretni… da se upravo to dogodilo u tom trenutku s nekim razlogom, da spriječi moj osmjeh. Što je uopće sudbina…? Nešto zapisano-rečeno je da tako mora biti i ne može se promijeniti… a zvuči tako snažno, moćno… šta ne? Možda je bolje ne vjerovati u sudbinu i moliti se da je sve samo slučajnost… nesretna slučajnost…
Malo se gubim…
Svejedno… često zabrijavam ovih dana… možda i ne bezveze…
Inače sve super.. možda bi se mogla malo osvjestit i doć k sebi.. jer će mi poslije biti žao...
Hej! 
Evo mene! I naravno opet uz promjenu raspoloženja… ne? Tipično…Dakle, super sam volje! Ali nemam neku zanimljivu temu o čemu bih pisala…
Evo neki citati. Ovai su s kampanjazastvarnuljepotu.com:
“Ljepota je povjerenje. Ljepota je nasmiješeno lice. Ljepota znači cijeniti sve s čime ste blagoslovljeni, bez fokusiranja na osobine koje vam nedostaju. Ljepota je strast za život i sposobnost da živimo za trenutke. Ljepota je mir, toplina, snaga, znanje, ljubaznost i poštovanje. Ljepota je mudrost.” Bridget Fair
“Ljepota se nalazi unutar nas samih.” Catherine Ledner
Sviđaju mi se ovi citati… iako… ja ne volim neke posebne filozofije o unutrašnjoj i vanjskoj ljepoti. Mislim da postoji vanjska ljepota i unutrašnja ljepota, ali to je nešto sasvim drugo. Postoje ljudi koji su fizički privlačni, zgodni… ali postoje pošteni, iskreni ljudi koje sami cijenimo i smatramo prijateljima. Naravno uvijek je važnija unutrašnja ljepota i nju moramo stavljati u prvi plan.
Pussa od mene sad!
Moje želje i savjeti svima su:
Uživajte u ovom odmoru… ah bar malo bez škole… izađite van.
Sutra su Svi sveti, a u petak Dan mrtvih. Sjetite se svojih bližnjih koji su vrijedni toga da čuvate uspomenu na njih, posjetite grob i mislite na njih.
Smijte se koliko možete… smijeh je najbolji lijek za sve.
I za kraj… pružite priliku sami sebi da se zaljubite
Sve mi je negativno, u svemu vidim ono lose. Da, znam, cula sam odavno za ono da uvijek mislimo na ono sto nam fali, nikad nismo svjesni onoga cega imamo. Lako je dok si sretan govoriti o sreci, ali nije lako o o istome govoriti dok se osjecas ko zadnja budala.
Ma kao i jucer. Malo sam otisla. Skrenula sam negdje s one ceste. Da da… full dugo sam bila onako ispunjena, sretna… ma da ne pretjerujem samo zadnjih par dana. Nije nis strasno.
Cekam. That makes me smile in those dark days. I znam… nije samo nada, da ce biti tako. Lijepo je mastati. Jos je ljepse izgubiti se u toj masti.
Da znam da sam jucer napisala post, ali pisem ga opet.
So sick of everything… Užasno sam umorna, slaba, ispilana, lijena… i fizički i psihički… a tek je ponedjeljak… Želim mir, tišinu… ništa više… tražim nešto što će mi izmamiti osmjeh na lice.
Ma ne obazirite se previše na post. Napisan je tek tako… jer sam nekako loše. Moram pisat esej o predrenesansi, da da imam vremena do sutra ujutro. Sad je 18:36.
Pozdrav
E kako neki nikako da odrastu, sazre… takav glup način razmišljanja, a još gluplje i debilnije ponašanje. Ma da… nažalost. Nisi s 16 godina odgovorna, pametna i nešto posebna iskusna osoba… to znam, i razumijem… ali mislim da jednako tako nisi ni toliko glup. Ne? Mislim… ddaajj! Tako se nekome uvlačiti, da prostite, u guzicu, smijati se u facu praviti se frend, a iza leđa srat… Grow up, baby!
E… ma još malo filozofiranja… ne? Opet.. mislim da osoba bez nekog svog stava i stila, nije u biti izgrađena osoba… valjda se tako može to reć… Originalnost-ah kako to volim kod ljudi. Oni su posebni, vrijede i ističu se… Kažu-svatko je poseban na svoj način… ha? Ima toliko loših kopija(kaže Dula plagijata, hehe) da je to iritantno!! Previše iritantno! A valjda takvi ljudi ni sami nisu svjesni da pretjeruju…
A valjda su to neki čudni ljudi… ma imaju oni svojih problema… A čovjek mora imat neki ispušni ventil… tako kažu… a moraš imat osobu kojoj ćeš vjerovat i stvarno sve reć… ali stvarno sve. Sve držat u sebi-to je nagori osjećaj koji postoji, i onda samo novi problemi, a ono loše postaje još gore… Nekog tako razmaženog još nisam upoznala… ma možda i nije razmaženost… možda je stvar karaktera, ali opet… tko gradi tvoj karakter?
Tako… malo o onome što se događa oko mene… u biti… napisala sam ono što me nervira ovih dana… ali ok…
...Nije sve tako sivo… vjerujte mi!
POZDRAVČEK SVIMA!
U svakom životu jednostavno postoje ljudi koji će te voljeti... u to moras vjerovati... oni koji ce ti pokloniti osmjeh, koji ce te uvijek saslusati, oni koji ce ti pomoci i izvuci te iz depresije... mo0ramo znati vjerovati tim ljudima... vidite tu je moj problem... jedini u svemu ovome. ma to je valjda zbog svih debilnih ljudi koje sam u mom malom zivotu upoznala... svejedno... vjerujte u one koje volite jer su oni vrijedni toga... i naravno, vracajte tu ljubav...
pozdrav
Ej… i tako ja na prošli post imam čak 1 komentar.
No dobro… hvala samantici.
Tak… ša ima kod vas…? Evo kod mene baš sve super! Lipo se uživa, polako uči...
Evo jedan mali ulomak nečemu što me ovih dana malo muči. Mislim da ima ljudi koji ne znaju cijeniti jednu od najvećih vrijednosti koje je Bog darovao čovjeku a to je prijateljstvo. Ne znam… možda ja to malo sve krivo shvaćam zato što je ta osoba jednostavno takva karakterom… ali opet ne mogu biti ravnodušna i praviti se kao da se ništa ne događa. Kad jednostavno ti daješ toliko… sve od sebe… za tu osobu, a osjećaš da ne dobivaš ni najmanji dio toga nazad. Da bar kažeš da ti je žao ako kasniš… ma dobro nije bitno. Mislim da nije vrijedno toga da ja razbijam glavu zbog takvih sranja…
Onda… SRETAN ROĐENDAN MOJOJ BARBARI(rođendan je sutra)! Najljepše želje i puno poljubaca za nju!
E… iako pretpostavljam da one neće pročitati ipak JEDNA VELIKA PUSA GRACY I MAYI U NJEMAČKU! Malene uživajte nam! 
I onda i drugima… puse i pozdravi!
Znate da stvarno postajemo svjesni koliko nam nešto znači tek kad to izgubimo… ili kad smo samo blizu tom gubitku.
The pain you feel is called life!
Što smo stariji to nam više znači djetinjstvo… Ajme koliko uspomena. Shvatimo vrijednost tih uspomena upravo kad postanu samo uspomene. Čovjek mora cijeniti ono što ima.
E… a stvarno… zašto živimo. Mislim da svatko ima svoj odgovor na to pitanje, svatko ima svoje razloge. Nema «univerzalnog» odgovora. Ali… i onako ćemo umrijet… jednom… možda već sutra. Ali rođeni smo da patimo i da se smijemo. Jer to je život. Život nije samo sreća, život nije samo patnja.
Živim da se mogu smijati s ekipom, da se mogu zabavit subotom vani, da mogu zagrliti one koje volim, da mogu naučiti o životu, da imam iskustvo, da imam ciljeve, snove i želje, da mogu biti podrška i utjeha, da mogu biti osoba koju netko voli, da budem jednom netko i nešto, da kad jednom umrem ima netko tko će za mnom plakati.
Evo…PoKUšAj da kažem nešto pametno. I da… mislim da ću obrisat blog…ili ga barem pustiti da truli ovako jadan… Valjda zato što nedostaje inspiracije i riječi, a i čitatelja. To je valjda zato što sam uglavnom super i dobre volje, a najbolje se piše kad smo malo u k***.
Ljubim vas svih! Uživajte u produženom vikendu!
… Za kraj jedna predobra pjesma…
Placebo-Running Up That Hill
It doesn't hurt me.
You want to feel, how it feels?
You want to know, know that it doesn't hurt me?
You want to hear about the deal I'm making.
You, (If I only could, be running up that hill)
You and me (If I only could, be running up that hill)
And if I only could,
Make a deal with God,
Get him to swap our places,
Be running up that road,
Be running up that hill,
Be running up that building.
If I only could
You don't want to hurt me,
But see how deep the bullet lies.
Unaware that I'm tearing you asunder.
There's a thunder in our hearts, baby
So much hate for the ones we love?
Tell me, we both matter, don't we?
You, (If I only could, be running up that hill)
You and me (If I only could, be running up that hill)
You and me, won't be unhappy
And if I only could,
Make a deal with God,
And get him to swap our places,
Be running up that road,
Be running up that hill,
Be running up that building.
If I only could
Come on, baby, come on, come on, darling,
Let me steal this moment from you now.
Come on angel, come on, come on, darling,
Let's exchange the experience
And if I only could,
Make a deal with God,
And get him to swap our places,
Be running up that road,
Be running up that hill,
With no problems.
And if I only could,
Make a deal with God,
And I'd get him to swap our places,
Be running up that road,
Be running up that hill,
With no problems.
If I only could, be running up that hill
If I only could, be running up that hill
If I only could, be running up that hill
If I only could, be running up that hill
If I only could, be running up that hill
If I only could, be running up that hill
If I only could, be running up that hill
Da, dugo me nije bilo... znam... ali stvarno nemam volje, a iskreno ni ideje.
Proslo je ljeto... moram reci da sam sretna jer uspijevam u onome sto vec dugo zelim... uzivam... mislim, makla sam se malo od mojih glupih pesimisticnih pogleda na zivot i pocela uzivati. Ovako mi je ljepse
Nemam pametnih rijeci pa bolje da sutim....
Mozda da malo odes iz mojih misli. Pa ti ni ne znas da ja ovo tebi pisem. Neces ni procitati. Najvjerojatnije... Nije bitno, pisat cu za sebe, naravno govoreci tebi... Kad bih jednom uspjela ne osjetiti ono nesto u sebi svaki put kad te vidim... ili barem, ne praviti se da te ne vidim svaki put kad prodem pored tebe... To nitko ne razumije, valjda ni ja sama. Morali smo onda nesto uciniti, onda kad smo se valjda voljeli u isto vrijeme. Nikad nismo bili par, bili zajedno, valjda sam ja kriva za to... Mozda bi nam do sad ostala tek uspomena, ali barem to. Mozda jednom skupim hrabrosti, mozda se jednom sretnemo i uspijemo nesto reci osim onog ejjj. Negdje, duboko u meni, nalaze se sjecanja na one sitnice koje su mi nekad bile tako vazne. Jos se sjecam kad sam te tek upoznala, zapravo nisam ni znala kako se zoves. Promatrala sam te, onako izdaleka, a poslije razmisljala o tebi. Postali smo prijatelji, mozda previse dobri prijatelji. Da... Mogli smo dugo pricati o svemu. Sjecas se? Mozda i ne. Mozda ti vise nista ne znacim...mozda. Ovo nikome ne govorim, samo sam napisala. I onako nitko nista nece shvatiti. Ne zelim da mi se ovo spominje.
Pozdrav svima!!
Hehe!
Mislim ljudi…naravno da vi razumijete to sto ja ne pisem postove… 1.zato sto nisam doma, 2. zato sto mi se ne da…
Ma mislim da vas previse ne zanima moj zivot! Izgubila sam malo inspiraciju(ah, kao da sam je ikad imala)
Kao, ljeto bi trebalo biti zanimljivo vrijeme… hm… pa nije mi lose, znate! Lipo je meni! A uglavnom svi oni koji ovo citaju znaju da sam u rovinju i tako to sve to nije previse zanimljivo!
Pa mogu pricat malo o poslu ha? Hm! A zanimljivo jednom rijecju… onako nekad bi najradije dala otkaz i isla doma, ali sve u svemu ok. A ono lijepo je znat da cu zaradit pare koje ce bit moje i potrosit cu ih za sebe. E, naucila sam nosit tacnu hehe! A rekao meni sef da cu sljedece ljeto dobit novcanik i da ce me naucit na kasi pa cu da konobarim… hehe! Promaknuce u prvih mjesec dana! Ba! A nije lose ovako kao servirka…
Ima zanimljivih gostiju… a to bi trebalo svaki dan nesto napisat tako da bude zanimljivo…
OK, dosadna sam…
A meni je lijepo doma… covjece 3.8 smo… jos malo ce 9. mjesec i moram opet u skolu… Ja sama sebe ne prepoznajem… odnosno prepoznajem se, to sam ustvari ja. Ali kad je skola inace i to… onako… svaki dan isti… znaju ljudi kakva sam, onako kad sam zivcana i pod nekakvim stresom. Ovako je bas lijepo, svaki mi je dan lijep.
Prestala sam nosit crno. Hehe. Ma to samo usput kazem…
Ma ni drugi nis ne pisu… je tako? Hehe…
